Antikozmogonija

Ballina novela U ime oca sažeto je pripovijedanje glavnog lika o vlastitom životu koji točno karakterizira prazni, upadljivi prostor na stranicama između pojedinih poglavlja. Ta bijela mjesta simboliziraju njegovu banalnost, nevažan su, digresivan dio središnje priče koja se sastoji od uspomena na narušene obiteljske odnose. Međutim, nije riječ o njihovoj analizi, tekst je za takvo nešto previše prozračan i nedostaje mu dublji psihološki uvid. Unatoč tome, obuhvaća, iako tek esencijalno, motivaciju ljudskog djelovanja: impuls potrebe za postojanjem.

I ova novela zadovoljava školsku definiciju žanra s obzirom na neočekivani završni obrat, samo što ga domišljato skriva u fingiranom nedovršenom sižeu. Glavni lik na samom kraju priznaje egoizam i površnost kako bi pred sobom opravdao bračnu nevjeru i mlaki pristup odgoju sinova. No cijelo vrijeme za svoje nesudjelovanje alibistički traži različite razloge, objašnjava ih, primjerice, reinterpretacijom mita o žrtvovanju Izaka iz kojega Abraham izlazi kao luđak jer je slušao glas, ako i boga, koji navodi na ubojstvo. Knjiga zapravo također počinje mitski: liječnik upozorava na opasnost od razmnožavanja u stilu starogrčkih vračeva koji podižu prst nad sudbinom.

No glavni lik prema obitelji ne osjeća mržnju, sve svoje emocije racionalizira, filozofski obuhvaća onu životnu kletvu čija suština zapravo proizlazi iz napetosti između seksualnog nagona i civilizacijskih očekivanja. Taj antijunak više ne može ni osjećati, ima samo tri pozicije: indiferentnost, odbojnost i požudu. Upravo to može prouzrokovati da se tekst čini kao da progovara o propadanju današnjeg društva ili njegovih pojedinih institucija. Međutim, čitatelj koji poznaje autorovu poetiku zna da joj moraliziranje i nije jedna od istaknutijih osobina.

U priču se uključuje i iracionalna komponenta: kuća na Loveckoj ulici gdje se odigrava većina događaja svakako bi mogla biti ukleta, ta i stručnjaci za spiritualnost znaju kakvo nadnaravno drvo u podrumu uzgaja žena glavnog lika. Yggdrasil je prema skandinavskim bajkama axis mundi, os svemira, kostur koji drži cijeli svijet, ali ovdje ima katarzičnu funkciju, oslobađa patološku tenziju i utjelovljuje ludilo, jednako kao materijalizirano čudovište iz neuspjelog rituala u skladištu. Dakle, nije riječ o magijskom realizmu jer stvarnost i nadnaravno nisu u integralnom odnosu, stvarima ne daju nikakvo značenje, upravo suprotno, raison d’être je konstrukcija, potvrđuje se banalnost života uopće.

Autor je zapravo napisao obrnutu kozmogoniju u kojoj ostaje kaos pa se unošenje reda ne može nazvati drugačije nego tek naivnim ljudskim djelovanjem. Stoga Odinov konj, tako glasi doslovan prijevod naziva bajkovitog drva sa staronorveškog, raste samo u mislima poludjele žene i svojim granama nikada neće poduprijeti svemir. S jedne strane bolesna čežnja za smislom, s druge gubitak snage ispuniti vlastito postojanje. Možda je i zbog toga knjiga osvojila glavnu slovačku nagradu na natjecanju Anasoft litera, jer u svojoj jednostavnosti ogoljuje čovjeka, stavlja ispred njega čak i ne zrcalo, već prije površinu vode na kojoj je njegova slika točno onoliko krhka koliko i on sam.

[Balla (2019). U ime oca. Zagreb: Društvo hrvatsko-slovačkoga prijateljstva. 200 s. ISBN 978-935-48829-0-0.]

Objavljeno kao prilog u knjizi.

Izvorni izvor | Jílek, Peter F. 'Rius (2019). Antikozmogonija. In: Balla, U ime oca. Zagreb: Društvo-hrvatsko-slovačkoga prijateljstva (s. 121-123).